BOGAMI ĆE ME MLATNUT' OVIM KUKURUZOM

On d fejs, of d plejs, što bi rekle kolege s bibisi-ja

02.03.2010.

Osmiiii dann u nedjeeeljiii...

-eej a znas ti onaj vic?
-koji?

-Pričaju debil i gluhonijemi:
Gluhonijemi: Kolko je 4+4?
Debil: -7
Gluhonijemi: Na k.... te nosam!

-ne znadoh ...a znaš li ti onaj stari
Sjede dva zemljotresa, jedan mali i jedan veliki.
Mali, kaze: Ja kada tresem, samo malo podrhtava zemlja, eventualno probudim nekog na desetom spratu nebodera, a ti?
Veliki: Ja rusim nebodere.
Mali: A zemlja, jel puca zemlja?
Veliki: Rastvara se i guta sve pred sobom.
Mali: A valovi, ima li cunamija?
Veliki: Naravno. Sve pred sobom lome.
Mali: A zrtve, ima li zrtava?
Veliki: Koliko ti dusa hoce!
Mali: A na onoj skali, Richterovoj, od 1 do 8 koliki si ti?
Veliki: Osam.
Mali: Na k....  te nosam!
.
.
.
.
.
.
poslije, tog istog dana
-ej izvini što te ometam, znam da učiš, a u kol'ko nam je sutra ispit?
-u osam
-na k....  te nosam
- tu- tuuuuu

duboki naklon....

03.01.2010.

Mlaaaađiii, treba mi neko malo mlaaaaađiii iiiiiiijjjjjjuuuuuuh....isjeću se vas




-'arane, ufatio me onaj dedo za dupe
-'arane, i mene
-'arane, to može značiti samo jedno
-?!
-U CV možemo staviti 'poželjna svim uzrastima'
-Kako to tako?
-Pa šta sam rekla?
-Pa budi iskrena i u CV stavi 'dam guze'
-e hoćemo se izdvojit' iz mase...


Ispred ulaza u jedan od 'eminentnih' kafića u Sa, djevojka koja stoji ispred odlučuje koga će pustiti unutra uz riječi "ko me uspije šarmirati ulazi!".
Pored horde muških, prolaze dvije djevojke, šmekerski joj dobacuju "baš ti dobro stoji ta crvena", misleći na frizuru dotične, koja na to govori gospodinu veličine većeg vola (op.a. vo-muž od krave, otac teladi) "one ulaze!" i uzvraća osmijeh šarmantnom dvojcu. 

-'arane!
-Reci 'arane?
-Nešto kontam, pored 'poželjna svim uzrastima'  da dodamo  'i svim spolovima'  aa?
-Ili možda 'dam guze i ženskima' ?
- sjooooo 'araneeeee


20.10.2009.

Sad u naslovu ide naziv neke nove narodnjačke pjesme (baj Stoja aj tink) al je odveć bezobraznog naslova te ćemo odma da je bačimo

Koliko god prezirala velike mame, tate, braću, sestre i ostale velike članove porodice, farme, gotovčeve i ostale programe u kojima meni treba da bude zanimljivo kako neko prdi i smrdi, te obavlja sve ostale fiziološke potrebe..moram priznati jedno, postoje neki dani u mom mladom životu kad bi jednostavno voljela da imam kamere koje bilježe svaki momenat. 

Dan koji započne i završi sa osmijehom. Zašto spominjem nemile kamere? Jer nemoguće je to prepričati, samo na kraju dana shvatiš da se nisi prestajao smijati. I kad se samo malo prisjetiš nekih scena, nemoguće je izbrisati osmijeh s lica.

I zato fala fala i još jednom plaho fala!

30.07.2009.

Kto je taj, što je taj FB, rekti?!

 

S obzirom na to da svi kažu da facebook koriste samo da se umreže sa starim prijateljima, baš se puno kurvaluka tamo dešaje jarane...

I koji je fazon sa relationship statusima, čuj 'it's complicated', valjda u prevodu na naški 'nemam nikoga, nije da ne bi htjela/htio... al mi sad već malo ofirno jer je već dugo to zatišje, pa ću staviti ovako malo neodređeno da neko pomisli da se možda nešto i dešaje..a budimo realni'

što rekla meni vrlo draga osoba, je'ne prilike, kao zaključak na cijelu priču o današnjem društvu i omladincima i omladinkama..."ode ovo sve u pičku mater'nu"...te stoga ću post ovdje završiti, jer dublju i prikladniju misao za zaključak nije moguće pronaći...osim možda:

Well will you be my 'it's complicated' on facebook?

 

it\'s
it's


03.07.2009.

Nisam ti ja Penelopa ba...

Odavno nisam imala gori dan.. Kažu što te ne ubije ojača te. Iskrena da budem, dosta mi je više tih ojačavanja. Dosad sam trebala biti kao čelik. Jednom sam negdje pročitala rečenicu: "Koliko tuge stane u najveselije oči?" U zadnje vrijeme, često se pronalazim u njoj. Razmišljam o svim situacijama kad bih najradije vrištala i trčala kao sumanuta, da izbacim svu tugu koja se nagomilala. Umjesto toga samo bih se smješkala i nasmijavala i sebe i narod, koji bi se ibretio odakle mi energije da uvijek budem "pri šutu". A oni stvarno ne znaju koliko tuge stane u najveselije oči.

Smrt najbližih, rastanci sa osobama koje voliš, padovi na koje čovjek nije navikao, mali usponi, a nakon toga još jači padovi, tuga. I nakon svega toga istina je da čovjek ojača, da dobije neku mudrost koju ni iz jedne knjige ne bi mogao naučiti. Shvatiš koliko je sve prolazno, koliko se bez svega može i mora, koliko je sve u životu od danas do sutra...

Kao rezultat svega toga, postaneš flegma, nema te stvari na svijetu koja se ne može prebroditi. Udari me, a ja ću ti se nasmijati u lice i reći "To je najjače što možeš? Hajde, možeš ti to bolje!"

Postala sam brutalno iskrena, nemam volje da umotavam riječi i rečenice, ni za sebe ni za narod. I to prolazi. Ustvari, iskreno i ne zanima me da li prolazi ili ne, ali znam da je moja savjest čista i da ne izgovorim šuplje fraze samo da bih imala bolje rezultate u rektalnom alpinizmu.

 

I nakon svega ovoga misliš da nisam ništa naučila? Misliš da ću opet pustiti ratio na pašu i dozvoliti onom glupom organu u njedrima da vodi glavnu riječ? Da ću da sjedim i oplakujem tužnu sudbinu, dok ti k'o Odisej lutaš i pronalaziš svrhu svog bića..a usput i mog, našeg? Misliš?

E vidiš...ja ću se na sve to savršeno odglumljenim osmijehom nasmiješiti tebi u lice i reći:

"Pa nisam ti ja Penelopa ba!"

 

 

10.06.2009.

Nazovi zbog mene, nazovi zbooog naaaas


- Daj mi bona broj telefona
- Šta će tebi broj moj, reci šta će ti?
- Da te nazovem da ti čujem melodiju na telefonu
- U mene je na vibraciji
- Daj, da te jednom prozovem nako
- Ne dam
- Daj
- Ne dam
- Daj
- Ne dam
- Daj
- Ne dam
- Daj
- .......
- Ma znaš šta evo ti...tipkaš li?
- Tipkam
- 061 225 883 ...jesil?
- Evo zovem te
- Jel zvoni?
- Evo zvoni, javi se
- Ma neću, da ti džaba kredit trošim....
- Eto sad ti imam broj, možda te ponekad još prozovem
- U bilo koje doba dana :D

07.06.2009.

Kad dernek utihne....



- flaša tekile - 50 maraka
- kila limuna - 3 marke
- 100 g tuzlanske soli - 10 feninga
- biti trijezan ili pomalo pijan ili malo više pijan, ali još uvijek biti u stanju otipkati sms bez greške, dok su svi ostali na derneku mortus pijani i iznose neke ideje koje im u tom trenutku čak zvuče i izvodivo - neprocjenjivo

p.s. u hipotetičkoj situaciji da i vama te iste ideje počnu zvučati primamljivo dozu podhitno smanjiti i početi sa detoksikacijom.
over end aut!

08.05.2009.

Od druga do druga, od drage do drage, od grada do grada provodim vijek...(sasvim svjesna da mi je naslov posta duži od samog posta)




Insan je hajvan. A pogotovo muški insan. A i ženski.  Ne globalizujem. Logično zaključujem. Tačka. Duboki naklon.



30.03.2009.

Nekad mi jednostavno dođe...

Možda ću zvučato malo sumanuto, kapriciozno, nezrelo, iritirajuće..ali nekad mi dođe da jednostavno kažem:

"Hoću kakiti u Damirovom WC-u?".  Toliko!

 

P.S.  4:2 ŠERIF MUBAREK OLSUN!!!  sa malim zakašnjenjem :)

12.03.2009.

Zanimljivosti i zrnca mudrosti ...potaknuto događajima posljednjih dana

-ako naručite cedevitu i konobar vas priupita 'koje boje?'  (znam da zvuči k'o ona igra KUC-KUC! KO JE? JEDNO JAJE! KOJE BOJE? MASLINASTO-CIGLASTE?! NEEEMA!  SREBRENE?! NEEEEMA!), ne dajte se zbuniti. Slobodno odgovorite narandžaste ili žute, u zavisnosti hoćete li narandžu ili limun.

- Vajta je proslavio rođendan u kući velike krave iliti na 'Farmi' . Ova informacija je bila od krucijalnog značaja za moju egzistenciju. ( saznala od malog rođaka..od njega isto tako saznala da je Vajta na Farmi uopšte...i da je počela ta neka Farma, neđe nešta)

- shvatila sam da nemam pojma šta znači kad nekog zasvrbi nadlanica lijeve ruke. Lijevi dlan - dobije se para, desni dlan- troši se para....uglavnom nadam se da je vezano za dobitak nekretnina

- juče se vjerovali ili ne dogodilo da mi horoskop pogodi događanja tog dana...pogodili su mi da ću para zaradit ( nije kladionica, to je haram, fuj , bljak). Razmišljam da počnem vjerovati u horoskop ..hm...a budući da su mi prošlih 6000 puta promašili, čisto sumnjam, prosto ne vjerujem

- ako ste cijeli dan skakutali, trčkarali, cirkulisali i sl. i na kraju dana se i dalje osjećate poletno i ELANistično, a vi po staroj crnogorskoj mudrosti malo prilezite, vidjećete kako je fiiiiiiiinoooooooo

- od žene koja je tek počela ići na aerobik s nama, saznadoh da 'prvi put uvijek boli'. Mislila je na vježbe , upalu mišića i to...ali se toliko odvalila smijati da sam se pokolebala. Da ne ispadnem nerazgovorljiva, odgovorila sam joj  'Ma boli i prvih nekoliko puta', naravno isto tako misleći na aerobik, pilates i sl. Lepo smo složile ta gospođa i ja

- za žene: ako se nalazite na stanici gdje šestica polazi (ključna informacija) , slobodno izvadite Dove dezedorans i bogato se popršćite, nasprejajte, zalijte po jakni .. Hajde, hajde nemojte se stiditi, zar nije lijepo uzmirisati se vas na ruke friško oprane sapunom (Dove sapunom, jel, logika). Napomena: ovaj savjet ne važi ako nije u pitanju stanica sa koje polazi šestica

- za muške: ako sjedite negdje u kafiću i zafali vam stolica, slobodno se obratite djevojci za stolom do vas uz rečenicu  'Jel slobodno, cura ovo?' pokazujući rukom na stolicu za njenim stolom. Ona će se vjerovatno toliko sje....zbuniti da će samo klimnuti glavom uz neartikulisano muaaaaeeeooohmmm

- saznala sam novi način za reći 'odo u wc promijenit uložak'....dovoljno je samo reći 'change working directory'.....mada, budimo realni, zašto išta govoriti

- slušate jelenu tomašević u tramvaju, na putu za fax, na putu za kuću, u liftu i kad izađete iz lifta više ne možete izdržati i počnete pjevati i snimati  spot, mislim ionako nema nikoga jel tako? e pa nije...uvijek ima neko :D

 

 

 

01.03.2009.

Ain't no sunshine...

16.02.2009.

Ti i ja smo brodovi, napušteni na dnu svemira...(jesmo li ti i ja onda svemirski brodovi?!) ..by Šiškica

Odlučila sam napisati post sa puno nerazumljivih riječi, sa puno nelogičnosti, ali sa dobrim aranžmanom. Naime, Šiškica i ja smo davno ustanovile da je dobar aranžman ključna stvar. Aranžman pjesmu gradi. Npr. neka pjesma: muzika - prosječna.neka pjevljiva melodijica;  text - sa puno zvučnih riječi, ali koje u tom kontekstu i ne daju neko dublje značenje (što bi naši  stari rekli 'Plitak potok, a voda duboka'.  A naš narod uvijek izvuče neku dublju poruku iz tih tekstova, koju ni sam autor nije vidio). Uglavnom, pored svih tih falinki, Šiškici i meni se pjesma svidi...i da ne bismo bile idioti kojima se nešto tako glupo može svidjeti, mi kažemo "Ali ima odličan aranžman!" Mada, budimo realni, o aranžmanu znamo koliko i Dragan Dabić o alternativnoj medicini. Vidjele smo mi na onim festivalima da pored imena izvođača budu i imena ljudi koji su radili muziku, text i aranžman. Procesom eliminacije smo zaključile da ako nas prve dvije stavke ne oduševljavaju, a pjesma nam se i dalje sviđa, mora da je aranžman spasio situaciju (napomena: i dalje ne znamo šta je aranžman).

Nakon ovog, malo dužeg uvoda, ja bih da izložim svoj post, odličnog aranžmana i naravno, bez imalo zdravog razuma:

Soba. Mrak. Tu ne ulazi svak. Ne rezignira me ta indiferentnost. Koncilijantnost se očitava u dorzo-ventralnim oscilacijama. Varijabilna sam kao musculus sternalis. Bzzzzzz. Brrrrrm. Tressss.  Sprema se zemljotres. Opsaaa saa. Trallaalala. Tvoje su oči more, da li bih se mogla  malo plaknuti u njima? Snif snif. Nije sve k'o što izgleda, pogotovo ako si slijep, onda nije ništa...šta....ta.....a....

O znam, znam, sada vama izgleda da ovaj moj post nema smisla, ali ako obratite pažnju na aranžman, sve će vam se samo kazati...

NAPOMENA:  svi koji su ovaj moj post protumačili kao izrevoltiranost glupim, besmislenim i nadasve pretencioznim postovima, duboki i naklon i sve pohvale

 

03.04.2008.

Pratim te, sve u korak svaku stopu poljubim...



Kako lovli vrijeme vani..ali to nije spriječilo Šiškicu i mene da malo svratimo do (odnedavno) Merkatora. Uzeše slovenci i hrvati sve, ali to nije tema današnje rasprave. Prije je tu bio drugi superxafs, a uz njega i kafana i na spratu još štošta. Superxafs i to 'na spratu još štošta' se promijenilo, al' kafana nam ostala, doduše promijenjenog imena.
Omiljeno mjesto okupljanja Doktorke, Šiškice i mene. Pogotovo smo jedno vrijeme praktikovale nedjeljom ujutro da zasjednemo i da toliko zasijelimo da postanemo dio inventara. Uvijek se zezamo evo nas ko one 4 iz 'sex i grada'...samo što nas je 3..i što su priče više bazirane na grad, a manje na sex...hau jes nou..
Danas nam nije bilo Doktorke iz opravdanih razloga. Naime, i ona je imala mali haperativni zahvat na zubu, k'o ja svojevremeno, pa nam sad bol boluje i hrani se hapicama,čokolinima...o ćevapima i ne sanja, tma i tmuša neprebolna.(hani haj, pozdrav uz pjesmu 'saamooo ozdraaviii miii tiii') Tako da je današnja kafica bila u demo verziji, kratko i službeno..a onda smo se zaputili prema gornjem spratu u izvidnicu, onako svečano kao kad se polaže kamen temeljac, a oni političari čoporativno idu preko livade i sve to snima, naravno, TVSA.. Gore prodavnica tehnike, tako da me mal'ko nostalgija uhvatila. Prije je bilo onako svega od suđa, čestitki, igračaka, nekako se fino šarenilo, po mojoj mjeri..i uvijek kad prođemo pored onih čestitki ja otvorim onu što svira iritantnu rođendansku melodiju i tako milion puta otvorim i zatvorim, a moja dva ženska glasa razuma me vuku za rukav i govore 'ostavi to, nalet te ne bilo'.. ili kad prođemo pored onih igračaka svaki put, al' baš svaki, pritisnem nogu onom cuki na baterije i on počne vrtiti repom i lajati...ehh uspomene, uspomene.
Danas kad smo ušle u tu novu hiper napucanu prodavnicu, odmah nas je uhvatio neki osjećaj tjeskobe.. Ne znam ima li to veze s onom prodavačicom što nam je puhala za vrat, a poslije njenim kolegom sa možda još i boljim vitalnim kapacitetom pluća..hmm aj vondr... Ali bukvalno odkad smo ušli do izlaska, neko je stalno bio uz nas u radijusu pola metra. E sad zamislite kol'ko je iritantno kad hoćeš malo da razgledaš po prodavnici (samo razgledale naravno, šta će kokuz kupiti), a on/ona te gleda ravno u oči, k'o pit bul i ne pušta. Šiškica i ja kontamo, nije valjda da misle da ćemo nešto ukrasti. Mislim, teško da bi nam mikrovalna ili veš mašina mogla stati u džepove ili u onu moju mini, mini, mini torbicu, lepo mi stoji, nosim je staaalnoo.. I tako izrevoltirane, pogledamo se, a pogledi su nam govorili više od riječi (mada je bilo i riječi tipa j..biiiiiiip im m..biiiiiiiiip p..biiiiiiiip im m..biiiiip) i zaputimo prema izlazu. Koncenzusom zaključismo da više gore nećemo kročit, osim možda nekad iz nekih mazohističkih poriva. Kad uradimo nešto baaaš loše, pa da se malo samokažnjavamo (iako, kad malo razmislim bičevanje mi zvuči ipak malo primamljivije)..
Na slici 'zločesti nu-nu', iz zlatnih dana naše omiljene loge. Ona sprava za čišćenje podova, ali nas je uvijek neodoljivo podsjećala na onaj usisivač iz Teletabisa (pu pu ako mi ima šta mrže i zaglupljujuće za djecu), a nu-nu se zvao..ovaj prefix zločesti mislim da smo mi izmislili..jednom smo se Doktorka i ja vraćale iz grada i čekale prevoz, a pored nas prošlo ono malo vozilo što čisti ulice..naravno, rapidno smo Šiškici poslale poruku da je pored nas proš'o baaabo od zločestog nu-nua... eh eh svit memoriz...


30.03.2008.

Nek neka padaju ćuskije, neka me sevdaaah opijeee...

Nakon cjelodnevnih šopingova i ostalih aktivnosti koje ubijaju u pojam, napokon dođoh domu svomu. Inače, mati mi moja mila kaže da sam nikak'o žensko jer mrzim te šopinge, te probaj ovo, te probaj ono. Te gledaj kad će ti neko ući u kabinu dok isprobavaš nešto. (juče mi je npr. jedno malo dijete sklonilo paravan skroz uz povik 'maamaaaaaa'...nije moje dijete San'le mi). I taman kad sam pomislila evo, saću fino malo odspavat kona upalila DMsat (pretpostavljam)..i kroz zidove koji nas dijele jasno su se čuli 'Zidovi' od Dare Bubamare...i ja jastuk preko glave, al' jok, kad Dara pusti avaz to ima celo selo da čuje 'ooooooviiiiii ziiidooooviiii duuušeee imaaaajuuuu'. Uz jedno glasno 'e hebali te zidovi' zaključih da nema ništa od mog sna. Hajde, nema veze kapacitet sam ja. Mogu nakon cjelodnevnog hodanja izdržati večerašnji izlazak i bez imalo sna između. Nakon onako sunčanog dana ja se nisam ni sjetila da bi mogla naveče kišica pasti. Na tu mogućnost me upozorila Doktorka preko telefona, pa smo malko vodili jedan modno osviješteni razgovor, na kome bi nam i sam fešn guru pozavidio:
- Štaš' ti obuć' večeras?
- Ne'am blage.. Ti?
- Isto.
- Ma daj biće ofirno da smo u istom..
I nismo bile u istom, a glavna je razlika u tome što je ona bila u čizmama, a ja u baletankama (kolko sam ih puta u toku večeri o'sovala možete samo pretpostaviti). Sam put prema centru šehera najljepšeg, bio je avantura. Tramvaj radi do čvile, pa autobusom do muzeja, pa opet tramvaj. A naravno na ulazu u autobus stoje revizori i selktivno traže karte (čitaj: samo djevojkama, a muški bez problema prođu). Prije mene nekoliko momaka prošlo bez problema, a meni se man in blue obraća 'aaajmo malo karte na pregled'. 'Evo sad su momci pokazali, sve u redu' ja mu kažem i on se tu malko zbuni, a ja lagano klizećim uđem. Diskriminejšn no no. (a prije sam praktikovala da kad uđe Doktorka koja ima kartu da im samo kažem 'evo gospođa je upravo pokazala' i pokažem rukom na nju). U gradu  bilo super, mislim kako bi drugačije i bilo, unatoč kiši i ostalim elementarnim nepogodama.
E sad ide dio kad smo se vraćale kući. Potrčale da uhvatimo taj GRASov avtobus i nakon trke s preskakanjem lokvi na 100 metara utrčimo u bus ko dva spidi gonzalesa. Još nađemo i mjesto za sjesti. Divota! I vozile smo se tako i dobrih 30 sekundi, kad skrenu autobus..malko se zbunjeno pogledasmo i Doktorka pita jednu djevojku 'Jel ovaj autobus inače ovuda ide?' (za formulaciju pitanja sam joj obećala 2 mjeseca zezanja na njen račun). Kaže djevojka 'ja ja...za Buća Potok'. Nakon što smo izašle Doktorki prođe kroz glavu misao da nas je možda naša šarmantna saputnica izigrala(stručno:izlevatila) i da autobus nije za Buća Potok. Ubrzo smo odbacili tu ideju zbog ljupkog bućapotokljanskog(jel se ovako kže hmm) akcenta dotične, a i općenito zbog ostalih saputnika. Onda smo pribjegli manevru hvataj-komercijalu u kombinaciji sa zovi-nekog-ko-ima-avto-i-voljan-je-da-nas-vozi-kućici-slobodici. Uspješno dođosmo kući nakon silnih peripetija, pokisle, umorne, malko iznervirane, a opet zadovoljne i što bi rekli naši stari 'veri hepi'. I baš nešto razmišljam uvijek su mi najbolji provodi bili kad nešto pođe po zlu, pa onda se čupaj smišljaj šta, kako..jedne prilike smo tako Doktorka, Šiškica i ja bježale od kiše i kao jedinu zaštitu imale jednu duksericu i strateški je rasporedile preko naših glava..onda je bilo gubljenja japanki na sred prometne ulice..al to je sve materijal za drugog posta. Evo sad gledam kroz prozor divan dan, ubio se za šopinga aaaaaaaaaa...hir vi go agen.. đast đoukin, od te ljubavi nema ništa lalala

23.03.2008.

Ko sam ja da ti sudim...


'bem ti lažni moral..hajd da i ja jednom ovako teatralno započnem post (inače post započinjem
sehurom, bez neke pompe). Jučer bila u rodbine, veliko okupljanje. Kako je sijelo odmicalo neki otišli, a formirale se grupice, uglavnom ženske i muške (ko na mevludu hihi). Ja se prišlepala naravno ovoj ženskoj, mada s malim izletima kod muškinja. Nakon svih priča kojih se naslušah, požalih što nisam sve vrijeme bila kod druge grupe.. Naslušah se priča kako oženjeni muškarci, koji se pred narodom predstavljaju kao veliki vjernici, varaju svoje supruge s duplo mlađim ženama i to bez nekog sakrivanja. E pa majka mu stara, jel to fino tako? A te njihove žene će reći, 'osvetila bi se ja njemu, uradila isto, ali neću da sramotim svoju djecu, a ni sebe'. A njih ne bi stid poniziti ni ženu ni djecu? A eto kako je žensko opet obzirno (ima izuzetaka naravno). Zar nije najpametnije onda razvesti se i tražiti sebi kakvo normalnije muško. Al' jok, kod nas u društvu meni se čini veća je sramota za ženu da nosi etiketu 'raspuštenica' nego 'žena koju muž vara i na njene oči i na oči vas dunjaluka, a ona šuti i trpi'. A ne bi on ni pomislio da je vara da mora po cijeli dan kopati kanale ili neki drugi teški posao. Da mu je glavna briga kako obezbjediti egzistenciju porodici, ne bi razmišljo o malo 'ta tlane'. Dobro je neko reko 'dokon um je đavolje igralište'.
I kako to da se na mušku nevjeru gleda 'ma hajde on je muško, ona kurva mu se ponudila, šta je on jadan mogo da uradi, kako će je odbit?' , a na žensku zna se kako. Nisu problem te što se nude, toga je bilo i vazda će biti, a treba biti karakter i reći 'nije vrijedno rizikovati godine zajedničkog života i ulaganja u vezu, odgoj djece i sve što ide uz to, radi noći sexa s nekim ko ti ništa ne znači'. A ako bi naišao neko da ti više znači zar nije pošteniji razvod, ako je ostala barem trunka poštovanja prema supruzi. Ne izmišljam ja toplu vodu sad s ovom svojom pričom, tema prežvakana možda milion puta. A eto nisam tolko o tome razmišljala do juče...i pustite me da i ja kažem :)
A zanimljivo i kolko ljudi koji se pozivaju na vjeru i neka osnovna vjerska i općenito moralna
načela, urade najgnusnije stvari..lažni moral, kao što rekoh. Ne bih da uvrijedim prave vjernike. Pravi vjernici nisu vjernici za publiku, to je nešto između njih i Boga i nikada neće pričati o izvršavanju svojih vjerskih dužnosti na sva zvona.
Sad poglenuh naslov i vidim da nije nimalo u skladu sa sadržajem posta, vala sam i ružila i
sudila..al' nek sam održala tradiciju da mi je naslov posta stih iz neke pjesme..to je važno.


12.02.2008.

Tutnji život pored mene, ne gleda četu luđaka..

Juče ispre' čitaone na fakultetu mi u mene, govori kolega 'joj večeras mi nema cimera, biću sam kući'..mi svi pitamo 'hoćel bit ludnica aa?' Kaže 'kako neće, nema njega, moću anatomiju naglas da ponavljam, dernek'..
A danas je meni dernek bio od ranog jutra. U 8 i 15 jutros vađenje drugog umnjaka, tako da sam sad u deficitu s umnjacima (-2), pa ne tražite logiku u postovima mojim. Prvo zakasnim na zakazanu operacijičicu (deminutiv od 'operacija', ne znam kako se kaže). Ali svojim šarmom ubijedim sestru da primi karton. Dodjem na red, u sobici obučem onu zelenu haljinu, stavim zelene pape i zelenu kapicu. Kažem joj da mi je kapica FULL COOL,što bi rekla moderna raja. Ubila se za pokupit kosu kad pitu praviš. Onda mi ona predloži da skinem majicu, da mi ne bude vruće. Ma ja sam čestita, ne mere se mene tako lako skinut..barem dok ne čujem šuštanje ojra.
Ušla iskusna avlijanerka u salu za haperacije, sjela, legla, sve po proceduri, sjećam se od prošlog puta. Odma' sestra poče 'Doktore, ovo je jedina pacijentica koja je rekla da su ove kape dobre za pokupit kosu kad se pita pravi, a ne da bi dobro poslužile kod farbanja kose'..Šega, šala, pošalica. Malo atmosfere pred haperativni zahvat, nije zgoreg. Jedna anestezija, druga.. Pita me doktor jel mi utrnuo lijevi dio vilice, 'jes vala' rekoh. On da provjeri, poče me šamarat malo,onako iz zezancije. 'Ma možete mi vala raditi šta hoćete s lijeve strane, ništa ne osjetim' rekoh ja i odmah postadoh svjesna ozbiljnosti svojih riječi. 'Neće niko skontat, neće niko skontat'ponavljam ja u sebi. Jok! 'Đeš mu bona TO reć! Čuj šta hoće! Aaa! S lijeve strane! Aaa!' prozbori mudra sestrica.  U sali tišina! Tišina! Buahahaha prolom smijeha sa svih strana...hajde kontam, šega, šala, pošalica. Malo atmosfere pred haperativni zahvat, nije zgoreg. I eto, bi atmosfera, bi operacijičica, bi neosjećanje usana i lijevog dijela glava općenito. Nije ništa boljelo,kažem fala Bogu na anesteziji. Uputim se domu svomu, svratim do apoteke i na izlazu sretnem Šiškicu i čojeka joj. Malo popričala s njima, kaže Šiškou 'aaa curi ti pljuvačka s lijeve  strane aaa', ja se jadna brišem, ona umire od smijeha. Ma vala mogla si me zeznut da mi je golub sletio, ja bi ga pokušala rukom oćerat, ko kad duša(ja) ništa ne osjetim. Zahvalim joj se za poruku podrške jutros, čiji je sadržaj bio tobejarabi,za ne objavit na blogu. Zahvaljujem se i Doktorki na njenoj poruci čiji je početak isto obećavajući 'E sretno mala, samo nemoj ići prema svjetlu...' A da zahvalim i jednom,od juče, poslovnom čojeku, što je ubacio poruku za mene u svoj pretrpani poslovni raspored.
Eto, tako. A sad odo da bol bolujem, jer anestezija popušta,a ja kao ,napominjem,stara avlijanerka, ću da se analgiram pa će da prođe ko da ruuukom odnese.

07.02.2008.

Bio sam jednom novembar kao u bukvaru..



Ima jedno mjesto drago srcu mom. Na jednom desnom ramenu, pa kad se hoće prema vratu. Eto, samo da se zna da ima to jedno mjesto, koje polako postaje savršeno anatomski prilagođen jastuk za moju čupavu glavu...lalalala


16.01.2008.

Ne troši suze na mene, svaka suza grijeh je..



Da sam plaho neozbiljna i da odbijam uozbiljiti se, odrasti, to već odavno znamo..Al' evo sad imam i napismeno. Naime, ima nekoliko dana muku mučim sa umnjacima. Ko izrasli bi, ko i ne bi. Mama je prvo oduševljeno prihvatila vijest da mi rastu umnjaci, neka radost k'o da ću joj unuče podariti. Kaže, sad ćeš biti umnija, pametnija, uuu rodi majka. Pomislim, jes evo ispiti se sad praktično sami uče. Nego prođe otad 4 bajrama (4 dana, al' svaki se oteg'o ko raaamaaazaan), a mene sve živo boli. Umilni zubić stidno provirio ni tamo ni vamo. Oko njega sve oteklo, boli me grlo (samo na desnoj strani gdje je mudri zub), ne mogu usta da otvorim tako jako (što se ne bi reklo, kolko sam danas pričala), nos curi (ovo nije do zuba, al đe baš sad)..i tako, poprilično sam devastirana. Prvo sam se šalila da ću zub liječiti domaćom metodom (šljivovica jes aj šlaf), a onda je đavo odnio šalu (ko ciroza jetru). Otišla jutros fino na stomatologiju, malko napravili fotosešn osmice donje, desne. Vrli doktor zaključi da ćemo to srediti jednom malom operacijom i to u utorak ujutro. Još mi dade neki tekstić sa slikom gdje je fino objašnjeno kako kod te osmice jadne nekad zapnu i samo belaj prave, pa je najbolje izvadit ih (znam da je ovo loša reklama za FDS, Osmica (8) probleme pravi, al kažu ne postoji loša reklama). Onda me doktor ono rutinski sve ispit'o, jesam na šta alergična i sl. I upita me još nešto sasvim, sasvim tiho. Jedva sam uspjela razumjeti da me ustvari pita hoću li slučajno imati menstruaciju u utorak. Meni jako šššega bi, sjetih se da mi je jedan dječak pujdećih očiju pripovjedao o curici koja jadna ima po 15 dana, i kad je mama pita jel joj prošlo kaže 'paa maaamaa tek mi je trin'esti daaan'. Trebala sam mu odgovorit tako nešto.. Poslije svratim na faks, sretnem Doktroku i njenog rodjaka, kojem sam nabavila broj od jedne djevojke. Kaže išli na kafu sve super prošlo. Sretnem tu djevojku, pitam je iz njene perspektive kak je bilo. Kaže odlično. Rekla sam, prvo žensko dijete, po meni nek dobije ime, meni dosta. Eto nek je nekom sve potaman, a ja se zaputim kuci i usput kupim ono veliko pakovanje maramica, valjda ce biti dovljno..

P.S. o kako sam se samo prevarila..



04.01.2008.

Kocka do kocke kockica, kroz prostor i kroz vrijeme..



Kupih u omiljenom superxafsu (koji  je od juče Merkator aaaaaa  smiley-što-plače-i-čupa-kosu), onu Rubikonovu  kocku.. Kaže mi mati moja mila, hajd sad nešto uzmi i za djecu preko 5 godina (doduše to je više govorila zbog onih nekih šnalica u svim bojama uh uh...i mečing gumica za kosu). I hajde, sponzorirala ona mene bez prigovora. Kad smo kući došle ja sam tu kocku uspjela otpakovati i više je moje ručice zlatne nisu dotakle. Dakle, da se ispovjedim..zdravo, ja sam Ninochka. (sad vi kažete: Zdraaavo Ninoochkaa!). Moja mama je ovisnik o kocki. Džaba sam joj držala vazove o tom kako je kocka najveći porok i kako joj i religija zabranjuju kocku..džaba džaba. Ninochka-senior hazarder velik.. Više i ne provodim kvoliti tajm s materom...kocka je uvijek tu negdje između nas..
Danas, ulazim u kuću, mama mi nešto neobična. Pitam je da nije frizura nova? Jok. Šminka drugačija? Jok. Dohavizam se..pa nu, nema kocke u ruci. Kaže došla dijasporka tetka i tetki bila zanimljiva kocka, a ona joj je velikodušno poklonila. Muko moja pređi na drugoga šta li..Ja samo kažem, hvala tetka i da što prije poleti taj avion za Švedsku..Leti tetka, leti end dont luk beeek..



02.01.2008.

Jutro je, juutrooo jeee...




Znate kako neko ima problema ujutro sa ustajanjem? Pa se tako uništavaju razne budilice, mobiteli lete na sve strane i sl...snoozanje svako 5 minuta i tako po sat vremena. Znate? E vidite ja stvarno nemam problema s tim. Mene mama svako jutro na vakat probudi neviđenom tehnikom. Čim odvrne česmu nad lavaboom (joj jest čudna riječ haha), one cijevi u zidu koji dijeli moju sobu od kupatila, počnu praviti milozvuke u stilu Nijagarinih vodopada..Tako da nema ono da se valjam po krevetu još nekoliko minuta, odmah u roku od 20 sekundi ja sam na nogama, a posteljina uredno složena. I sinoć kažem mami, hajde idi sjedi u moju sobu, zatvorićemo vrata, a ja ću da ti sad demonstriram kako me traumiraš svako jutro. Eksperimentom smo zaključili i da ona česma nad kadom uopšte nije bučna ko prva joj rodica. Jutros, osluškujem ja ...tišina...tišina...ljepota..okrenem se nastavim spavati. Probudi me poruka'Dobro jutro ljubavi. Šta ćemo doručkovati?' Odem do kuhinje, ona tamo umire od smijeha, tek joj izvještaj dolazi...i kako sad ja da se naljutim na nju. Već je zamišljam pola sata ranije kad je stavila one naočale svoje i počela s tipkanjem poruke, spidi gonzales moj..
Poslije Doktorka, Šiškica i ja, malko na kaficu se uputile. Šiškica i ja smo imale dodatnu motivaciju da dodjemo, jer nam je Doktorka najavila dodjelu novogodišnjih paketića...i mi smo se malko oduzele kad smo vidjele one cuko papuče s uhetima što letaju. Odlučili smo da se to mora zaliti pa smo otišli kod Šiškice i zaljevali sokom od breskve i ubijali se zdravom hranom iz obližnjeg fast fooda. Šiškica je bila baš onako domaćinski nastrojena pa nam je i kolače iznijela.. Mi smo se malko devastirali ranije pomenutim artiklima, pa nismo više ništa mogli prinijeti ustima.. A pošto meni često kažu 'ti kad ne bi na usta, bi na lakat'(kulturnija verzija), ja onda fino uvalih lakat u oni kolač..
Nego da vam o jednom trošku čestitam i Novu i sve šta ko slavi.

p.s. Joj jes mi drago što Laka ide na ojrosong. Želem mu puno sreće, zdravlja, čistijeh čarapa i talova za glavušu s Estoncima. Vooouliim te jaa kaaoo meeđđeed ;)

p.p.s. najpušćanija pjesma novogodišnje večeri: glavobolja od vina, nigdje aspirina, sinoc bila sam sa tobom pijana... joj Seko, ovo je bilo duboko..


Stariji postovi

BOGAMI  ĆE  ME MLATNUT\'  OVIM  KUKURUZOM
<< 03/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
34169

Powered by Blogger.ba