BOGAMI ĆE ME MLATNUT' OVIM KUKURUZOM

On d fejs, of d plejs, što bi rekle kolege s bibisi-ja

11.10.2006.

Mahala style

Prije možda 2 godinice. Morala sam na rutinski ultrazvuk. Malo pojašnjenje za one koji nikad nisu imali tu sreću. Da bi ultrazvuk bilo moguće izvesti potrebno je prije toga popiti dosta tekućine. I tako sam ja popila pomašala...vode naravno(pjur H2O) da ne bude zabune. Kao moralna podrška sa mnom je bila jedna od mojih žena-Šiškica (jeste vidjeli šta žena imam, harem, ne ureklo se :D). Čekale smo tako Šiškica i ja. A s nama još puna čekaona nekih žena i ženica. Čekaonica je bila mala, tako da je atmosfera bila onako domaća, mahalska prava. I kao što to inače kod nas biva... Prvi put u životu vidite nekoga, a on vam ispriča o sebi sve od negdje 3.,4. godine zavisi kol'ko daleko sjećanje seže, pa preko prvih ašikovanja, vjenčanja, rođenja djece i ostalih peksimeta.
Mala digresija. Tako je moja mama(Ninochka senior) prije koji dan u troli upoznala jednu nanu. Nana se naravno pojadala na ovu današnju omladinu (jer akording tu greni 'u naše vrijeme pukne bruka ako te momak za rukav povuče'). Moram priznati da je moja Ninochka senior napravila kardinalnu greške (ne, ne mislim na moje rođenje ccc). Odnosno dvije. Prvo, sjela je do prozora i dopustila da joj nana postavi block. A druga, rekla joj je na kojoj će stanici izaći, tako da je ova shvatila da ima vremena da priča od 'Kulina bana i davnijeh dana'. Predočila joj je trenutno stanje u užem i širem krugu familije (ali samo negdje do 4. koljena mislim, nije nana htjela da je zamara). Onda joj je pričala o svim bolestima koje je ikad u životu bolovala ( uz gratis historijat bolesti i ostalih članova porodica). Da napomenem, nana je naravno zastupnik šta-doktori-znaju-samo-nas-truju-lijekovima ideologije.
Nazad  u čekaonicu. Do nas sjeda jedna djevojka. I naravno govori nam ime, JMBG, opštinu prebivališta..ma eto ne previše, ono osnovno, jer se ipak prvi put u životu vidimo (huhu). Govori zašto je ona došla i naravno pita zašto sam ja došla. Ja onako već malo nervozno odgovaram (nervoza valjda od hektolitra popijene vode, ju nou vot aj min..). Sad ona promijeni izraz lica. A onda poce inkvizicija
"A kol'ko ti imaš godina? Jesil udata?"
Ja još nervoznija(H20 radi svoje) i ne razmišljam šta me pita. "Ma nisam udata. Zar ti izgledam kao neko udat?!"
"Pa ovaj...a imaš li momka? Gdje ti je momak?"-ona sad već sa tugaljivim pogledom
"Nemam momka"
Ona se na trenutak ukoči. Pa onda poče da me tješi. "Ma hajde nema veze...biće to u redu."
Ja ništa ne razumijem, šta će biti u redu? Ali previše i ne razmišljam, samo jedva čekam da završim to snimanje, pa da idem u  najdaraže mi odaje, narodski zvane 'weseli centar'.
"A koji si mjesec?" - nikako ona da se okani (a i svo ostalo ženskinje koje je bilo nazočno naćuli uši)
"Koji mjesec čega?"- meni polako počinje da dolazi iz 'malo ispod donjeg dijela leđa' u glavu
"Pa trudnoće bona.Nešto malo jel de?Ne vidim ti stomak."
E šta je onda nastalo to ne mogu da vam opišem. Šiškica se previja od smijeha. Ja naravski već plačem i primjenjujem tehniku iz prethodnog posta da se šminka ne razmaže. Mogu pouzdano reći da sam taj put bila najbliže da se bukvalno upišam od smijeha. Radoznalo đevojče se smijalo zajedno s nama, al' ne bijaše joj baš svejedno...
Ah da, da ne zaboravim, Šiškica me i danas pita kako se nosim s jutarnjim mučninama ccc.
Ma nosim se, nosim se u pm... :D

BOGAMI  ĆE  ME MLATNUT\'  OVIM  KUKURUZOM
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
40983

Powered by Blogger.ba