BOGAMI ĆE ME MLATNUT' OVIM KUKURUZOM

On d fejs, of d plejs, što bi rekle kolege s bibisi-ja

29.10.2006.

Ko doš'o, ko doš'o... (Dis iz Tramvaj kolin')

E  jestel' me poželjeli. Zaboravili više kako mi slova izgledaju. Ma sjedite, ne ustajte... Kod mene sve dobro u drvo da kucnem, kod vas? E jel? Baš mi je drago čut'.
Nema dijete (ja) ovijeh dana puno vremena ni za šta. Soušl lajf je na laganom stend baj-u (kao što vidite iz priloženog,
subota veče, a mlada za kompjuterom kuca post, e da i ovo dočekam buuu-huuu), blog zapostavljen (buuu-huuu agen), slabo spavam skroz (moram da priznam da se najviše na predavanjima naspavam hahahah, najozbiljnije,prošle sam sedmice zaspala 3 puta na jednom te istom predavanju i kad profesorica malo glas povisi shvatim da sam se upravo probudila).
Ovih dana prisustvovah nekoliko anbilivbl scena u tramvaju, pa opet odlučih da pišem jedan tramvajski post.
Počeću od početka, al' mislim baš od početka-početka. Još dok se nisam bila rodila...
Moja mama i moj tata su se upoznali u tramvaju. Tata je sjeo pored mame u tramvaju i očaren njenom ljepotom (koja je naravno
po Mendelovim zakonima genetike proslijeđena i na mene hihih), upitao je za ime. Ona je u početku glumila hard-tu-get, ali pošto je tata bio veliki šarmer (geni za koje moj brat samo misli da su proslijeđni na njeg' huhu, ne da seka nikom ;P) uspio je saznati i ime i prezime i br.tel. i... Rodila se ljubav. A Bogami rodili smo se i moj bracek i ja. Dakle, kao što Antigona nosi tragičku krivicu (ovo za one koji su čitali lektire, www.lektirice.net se ne pikaju nc nc nc), tako i ja nosim tramvajsku krivicu. Osudjena sam na tramvajske zgodNe i nezgodNe, pa što vam ne bih malo pisala o tom. Ha jel? Ha jest.
Da počnem s tim kako su mi dva puta novčanik ukrali. Prvi put stvarno ne znam kako, a drugi put...Drugi put me bijaše stid da
se okrenem i čovjeku kažem da mi prestane čeprkati po torbi. Hahahaha, bila mlada i neiskusna, sad se već laktam čim osjetim potencijalnu opasnost. Kad smo već kod laktanja (koja spadaju u moju užu specijalnost-instrukcije dobivala od brace košarkaša), kako da ne spomenem one govnoman-e (pedofilčine). I tako djevojke, ako se sažalite na nekog dedu i pomislite 'pa jadan, star, nemoćan, na mene se naslonio jer ne može da stoji, a ruka na mojoj guzici služi za održavanje ravnoteže, jer onaj hajvan od vozača misli da je Šumaher' dobro razmislite, doooobrooooo. Mislim da je sarajevski najpoznatiji govnoman onaj proćelavi starkelja sa čačkalicom u ustima. Uvijek u nekom sivom mantilu i sa nekom crnom aktovkom ....i naravno uvijek u blizini neke djevojke kojoj se natovari na leđa. Najgori mogući scenario je ako sjedite do prozora, a ima slobodno mjesto do vas. I naravno onda se taj govnoman tu instalira i počne da ide ljevlje i ljevlje i ljevlje. Ovdje naravno preporučujem fejms 'lakat in d rebro'. Evo me k'o MUP, opise i obavještenja dajem, al' moram moje sarajke-đevojke da upozorim na još jednog govnoman-a. Ovaj drugi ima oko 30 godina, visok, tamno-smedja kosa, plave oči, izgleda relativno normalno. Mislim da njega možete i po mirisu registrovati, ono čujemo se baš...
Bude tu i simpatičnih situacija. Prije možda mjesec, Doktorka i ja u tramvaju. Smijemo se nešto, šega, šala, pošalica. Meni
zvoni mobitel i ja to po kratkom postupku riješim (neću da Shishkica troši kredit, e bašš ;P). Čujem glas iza sebe 'Jel to Samsung?'. Ja ne reagujem, znam da govori jedan od onih deda što smo ih vidjele kad smo ulazile, pa mislim oni nešto između sebe. Ali avaj...opet on 'Ma Samsungovi su najbolji' i pokazuje na moj mobitel. Meni smiješno, pokušavam da ostanem ozbiljna i što manje da pričam da me ne uhvati smijeh, kao doktorku  npr., koja se već okrenula prema prozoru i imala nešto kao epileptični napad...samo od smijeha. Onda me dedo počeo ispitivati kol'ko sam platila mob. i gdje sam ga kupila, a ja elegantno slagala da stvaaaarrnooo ne znam (hau jes nou, znam svaku marku koju sam dala, bilo od prve plate koju sam zaradila u životu). Da napomenem, ove dede ne spadaju u onu kategoriju govnoman-a, to su oni simpatični peMzioneri, koji ti daju savjete tipa 'samo sine uči, budi svoj čo'jek'.
Druga pričica vezana za ono cmakanje djevojaka pri pozdravljanju. Inače me to nervira, kad dodjem do neke grupe gdje se
nalazi 20 ljudi i hajd sad ti moja Ninochka izljubi svu tu bagru (u obraz naravno aaa vas nc nc nc). Još se i ono muškinje ubezobrazilo pa se i ono počelo u obraze cmakati (što međusobno, što sa žeMskinjem). Vazda abdest izgubim huhuh. Što ovo sve pričam? Jagoda, Doktorka i ja smo neki dan obrisale tramvajski pod (čitaj: valjale se od smijeha), kad smo vidjeli neke srednjoškolke kako se ljube po 4 puta. Ne, ne, 2 puta nije ni izbliza dovoljno. Moraju se 4 puta izljubiti i cmoknut onako jako, da odjekne i do vozača i do nas koji smo se uštekali na kraju tramvaja. I tako djevojka krenu da izađe iz najdražeg nam prevoznog sredstva, žuri da joj se vrata ne zatvore, ali ne posustaje u naumu. Sa svakom se drugaricom poljubi po 4 puta.
I evo stvarno sam mislila da više ne pišem ništa, ali moram još ovo, sad se sjetih. Znate ono kad neko ima zarazan smijeh i
nema te šanse da se ne smijete zajedno sa njim. Tako se neko jednom u tramvaju smijao i ja sam kad god se on smije oplakala. On prestane, prestanem i ja, opet počne, opet i ja. Nikad mi nije bilo više žao iz tramvaja izaći. Nisam ni vidjela kako izgleda, šteta. Možda je mogao biti otac moje djece, koja kombinacija. Moja ljepota, inteligencija, smisao za humor, kreativnost, dobrota i..skromnost, a njegov zarazni smijeh. Gadna stvar ova tramvajska krivica...
P.S. Da, da, pogađate...lav sam u horoskopu :D

BOGAMI  ĆE  ME MLATNUT\'  OVIM  KUKURUZOM
<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
40983

Powered by Blogger.ba